ZBOGOM PANICI I TJESKOBI

Razlog, da je ova knjiga nastala …

Svatko tko se barem jednom u životu susreo s paničnim napadom ili ozbiljnijom tjeskobom, zna kakva strašna noćna mora to može biti. A što tek kad ih doživljavaš dan za danom, sat za satom… mjesecima i mjesecima… neki čak i godinama…

Nije lako kad ne znaš hoćeš li ikada više “normalno” živjeti ili kad ne znaš hoće li taj strah, koji te drži u kandžama, ikada popustiti.

Prošle godine sam tražila rješenja i pomoć za oporavak posvuda. Nešto mi je pomoglo, nešto nije. Pisanje je bila moja terapija. Moje bilješke sam sabrala u knjigu. Opisujem svoj put i sve što mi je pomoglo da sam danas bolje. U njoj ćete pronaći nekoliko jednostavnih tehnika i metoda koje mogu pomoći i vama.

S tjeskobom i paničnim napadima prvi put sam se suočila prije nekoliko godina i o tome sam već pisala u prethodnim knjigama. No, tako snažan i užasan napad kao onaj prošle godine, 2.4.2022., oko 16 sati popodne, nikad prije nisam doživjela. Pogodio me toliko snažno da nisam mogla prepoznati da se radi o paničnom napadu jer su simptomi bili potpuno drugačiji, a posebno nenormalno jaki, pa sam mislila da umirem. Kad sam u strahu i panici čekala na hitnoj da mi kažu što se događa sa mnom, doživljavala sam napade svakih nekoliko minuta, poput trudova. Taj dan započela je moja noćna mora koja je zauvijek promijenila moj život.

Moj pakao neprestanih paničnih napada trajao je od 2.4.2022. više od dva mjeseca, svaki dan, cijeli dan. Panika i divlji strah da umirem nisu popustili ni sekunde. Simptomi su se izmjenjivali kao na pokretnoj traci ili su se udruženo obrušavali na moje tijelo. Dok sam istraživala i tražila pomoć, nigdje nisam našla nikoga tko bi doživljavao napade u tako intenzivnom obliku kao ja. Bila sam prepuštena sama sebi. Tražila sam rješenja i isprobavala razne stvari kako bih si barem malo olakšala te paklene mjesece.

Moj strah je potpuno poludio i neko vrijeme sam se bojala svega. Bojala sam se ostati sama kod kuće, da me ne bi pogodio srčani udar, a da me nitko ne pronađe. Kao dijete sam trebala dadilju i cijelo vrijeme je netko morao biti sa mnom. Bojala sam se voziti auto. Bojala sam se ići među ljude. Što tek izvan grada. Bojala sam se ići u šetnju, odnosno imala sam točno određenu rutu gdje mi se činilo dovoljno sigurno i brzo dostupno u slučaju da bi me trebao doći hitni slučaj. Noću sam se bojala zaspati jer sam se bojala da se neću više probuditi. Tako sam gledala serije kasno u noć dok nisam iscrpljena zaspala. Opsjedao me nenormalan strah da ću svakog trenutka umrijeti. Strah su dodatno poticali svi simptomi koji su me cijelo vrijeme pratili: od divljeg lupanja srca, trnaca u lijevoj ruci i drugim dijelovima tijela, trnaca na licu, glavi, pritiska u predjelu srca, pritiska u glavi, vrtoglavice, omamljenosti, pekuće boli u prsima, stiskanja u grlu… Nikad u životu mi se nije događalo nešto tako strašno.

U knjizi s vama dijelim sve moguće stvari koje sam isprobala i koje su mi pomogle te koje mi nisu pomogle. Ispričat ću vam kako mi je uspjelo preživjeti to pakleno razdoblje (bez tableta, kojima su me prvo liječnici željeli otpraviti) i kako sam se polako sastavila natrag u tih godinu dana. Kako sam konačno, korak po korak, preuzela kontrolu nad strahom i polako se vratila životu i kako i vi to možete postići.