O meni

Od malih sam nogu bila dosta nesigurna i imala sam jako lošu sliku o samoj sebi. Moja nuklearna obitelj prouzročila mi je mnogo štete te sam zbog njih razvila brojna negativna mišljenja o sebi. Posljedica toga bili su ovisnost o hrani, višak od 15 kilograma i začarani krug stalnih uspona i padova na svim područjima, i privatno i poslovno, te dosta ozbiljna depresija zbog koje nisam imala volje ni za što.

Put je bio dug i nikako nije bio lak, ali sam uspjela ustati. Počela sam drugačije shvaćati život. Unatoč svemu uspjela sam pronaći snagu te sam počela raditi na sebi jer se nisam željela cijeli život samo kajati i samosažalijevati se.

U zadnjih nekoliko godina shvatila sam da je najvažnije slušati sebe i svoje srce te raditi samo ono što nas usrećuje! Samo na taj način možemo zaista biti sretni i zadovoljni.

JOŠ MALO VIŠE O MENI…

Predstavit ću ti se u sljedećih nekoliko rečenica da me bolje upoznaš te saznaš zašto sam uopće počela pisati knjige o osobnom rastu te zašto tako strastveno zagovaram načelo ŽIVIM ONAKO KAKO ŽELIM.

Još kao djevojčica imala sam svoje snove. Željela sam postati pjevačica, željela sam pisati pjesme i knjige (no tad sam više željela pisati romane).

Te su želje živjele duboko u meni. U društvu sam bila jako sramežljiva pa sam u školi većinu vremena šutjela i držala se u pozadini. Kad sam trebala nešto reći ispred cijelog razreda, najčešće sam se ukopala na mjestu, bez riječi, drhteći od treme.

Bila sam povrijeđena djevojčica jako niskog samopoštovanja, ograničena uvjerenjima usađenima kod kuće o tome kako nikad ni u čemu neću biti uspješna. Najčešće i nisam uspijevala ili se stvari nisu odvijale onako kako sam željela jer je moja podsvijest potvrđivala ta uvjerenja.

Nekako sam plovila kroz život, uvijek optužujući druge za svoje neuspjehe i loše raspoloženje i ljuteći se jer su ostali bili uspješni. Mislila sam da mi jednostavno nije suđeno da budem sretna ili uspješna te sam sebe doživljavala kao najvećeg luzera.

Vjerojatno bih i danas živjela prema starim obrascima da me odnos u kojem sam tad bila nije „natjerao” da počnem raditi na sebi.

Danas znam da je to bio moj životni izazov (i najveći blagoslov) koji sam trebala doživjeti da bih sad konačno mogla slušati sebe i slijediti svoje snove.

No prije toga trebala sam izići iz crne rupe u koju sam upala (i u kojoj sam ostala skoro tri godine) te pobijediti depresiju, napadaje panike, negativne misli, različite strahove, utvrditi u glavi tko sam i što želim te se osloboditi uvjerenja koja su me sve te godine ograničavala u ostvarivanju ciljeva.

Čekalo me mnogo posla, a najveći poticaj bila je sljedeća misao: kad ostarim, ne želim se kajati jer nisam živjela onako kako sam željela. To je nešto čega se i danas bojim kao vrag križa jer sam već osjetila koliko užasno boli kajanje zbog tri godine tijekom kojih sam „prestala” živjeti.

Kako sam uspjela i zašto mogu i tebi sad pokazati put koji vodi iz začaranog kruga?

Kad mi je konačno bilo dosta pukog preživljavanja, zaključila sam da je vrijeme za promjene.

Usput rečeno, želim da znaš…

SVE POČINJE ODLUKOM.

Najprije sam počela slušati motivacijske govornike (najviše me oduševio Les Brown).

Počela sam čitati knjige o osobnom rastu – do današnjeg dana pročitala sam ih više od 100 (Redovnik koji je prodao svoj Ferrari bila je prva knjiga koja mi je otvorila oči te promijenila pogled na život).

Pola godine odlazila sam na individualne razgovore kod terapeutkinje na kojima sam prvi put osvijestila sva svoja negativna uvjerenja i obrasce.

Osam mjeseci bila sam dio grupe Kad pozvoni sreća gdje sam utvrdila da je najvažnije raditi ono što ti želiš.

Devet mjeseci bila sam dio grupe za osobni rast gdje sam mnogo naučila te se ponovno povezala sama sa sobom.

Posjetila sam brojne seminare te tečajeve na kojima sam naučila kako rasti kao čovjek.

Radeći na sebi stekla sam znanja koje sad dijelim u knjigama jer na svijetu želim vidjeti što više sretnih ljudi.

Sve što sam naučila, počela sam primjenjivati u životu i mogu reći da sad konačno živim slobodno i radim ono što volim – pišem knjige i započinjem svoj glazbeni put!

Znaš, susrećem brojne ljude koji hodaju uokolo tužnog lica i bez sjaja u očima zbog čega sam jako tužna. Oči su ogledalo duše i iz očiju možeš odmah pročitati je li čovjek sretan.

Želim biti uzor i pokazati da je moguće promijeniti život nabolje. Ljudima želim pokazati da ništa nije zacementirano i da se sve može promijeniti – naravno, ako se mi trudimo da nešto promijenimo. Stoga sam kad dobijem poruku da je moja knjiga nekom pomogla sretna i vesela jer sam imala čast doprinijeti stvaranju ljepšeg života.